Friday

saye yg x best

hai apela naseb...bile la ak nak ade rezeki ni?
dari dlu x pnahnye bertuah...sume nye sipi2 bernasib baik..ceh~
dah la no.celcom ak kene terminate sbb dh lame x topup...pffftttt...ape nak wat, bkannye ak nk kol/msg sape2...kalo ade pon org yg kol ak..hahahaa...maap ye my frenz, ak plg mls jwb tepon -.- smpi kdg2 terlepas interview...bangang punye dri sndiri *sepak dri sndiri
sjak skolah sume bende ak buat or ceburi x menjadi...org len buat tu ak pon nak ikut...biasela, kalo kt skolah dlu yg femes2 sume bdak2 sukan or bdak2 pndai...lumrah manusia, kite pon ade keinginan nak jadik somebody yg org akan igt...T___T

sjak skolah rndah ak nak try msuk sukan, so ak pon cube hoki, smpi ke sudah jadik reserve jer...
msuk asrama lagi laa nak kumpul credit ko-k, ak pon try hoki LAGI...last2 smpi form5 ak dok jdik reserve and tukang bg air haha...kesian x ak? smpi ak pnah mengamuk (sorg2 la tp nye...pffft) sbb coach x bg ak pluang train skali ngn player utama (ye, ak mmg xde bkt pon)...tp kwn ak yg ak introduce and ajak masuk hoki dpt jdik main player...tu ak bangge kt dri sndri sbb ak yg ajak die...lolol
kt mtrik ak nak try hoki lagi, kot2 la ade rezeki tp disbbkan time tu suk-ape ek name pndek sukan mtrikulasi?? aahhh lantak~ buat mase cuti, ak pon cancel nk try sbb ak syg mase cuti ak hahaha...x gune punye org...
msuk uni, sbb nak stay duk dlm hostel kampus, kene aktif kononnye, ak yg xde piihan pilih HOKI LAGI..tup2 terpilih msuk team (sbb x rmai org pon gi pemilihan)....tp..........jadik pemain ganti lagi...or kdg2 tu dorg lupe nak pggil ak main...ye, itulah kisah benar ak dgn hoki...bile pkir blk apehal ak asek nak try hoki..? ak kononnye cam, mane tau satu hari nanti....tp puas ak menanti, xpnahnye dtg...skrg...ak sdar, ak x pnah ade jodoh ngn hoki...kah3x...sedih sbnanye...sbb sukan yg ak tau main cume hoki tp xde ckup bakat laa...waaa, bile ak imbau blk, sbnanye ak x mudah ptus ase rupenye...(pjuk dri sndiri)
skrg ni pulak....ak rase blom bersedia nak jadik org dewasa, ak blom bersedia nak menghadapi dunia sbnar..tiap2 ari depressed pkir mase depan, smpai tiap2 ari pon mimpi ;__;
ak sgtlah socially awkward, ak xde communication skill, ak x suke gi jmpe org..mcm mane nak keje dgn org? menulis bolehla tp nak bercakap ngn org, ak lg suke berckp ngn kucing...ngn org online pon ak x reti nak ckp, lagi la org btol...

yes, my friend

kehidupan sbnar pon nobody, kehidupan internet pon lagilah nobody, tp xpe, janji ak puas...sbb ak x rase ak akan menyesal membazir mase dgn buat sgale fangirling, mengutuk, mendownload stuff ni sume...
bake kate omputih, to have something to look forward to everyday is happiness..
tp tulaa, ak rase ak cam akan keje kt bidang yg bkan ak blaja dlu je rasenye...sbb...ntahla...(tibe2) kah3x
ak carik gak kan iklan2 utk suara2 dubbing kartun2 jepon (cite2 mase kecik xD), tp x jmpe pulak...lololol
mak, ayah, sabo jela dpt anak mcm ak ni ye, maap la jdik anak yg sedikit lain dari anak2 mu yg lain...hahaha...ak sdang berusaha...tp rasenye mcm nak gi mengembara je, knon nak mncari diri....

haih, mesti pnjang kalo ak merepek jiwa2 nih...hehe
ape nak wat, ak suke bercerita utk sesape yg sudi mendengor sbb slalunye ak yg jadik tukang dengar...
kalo org len berblog ade follower, ak berblog utk menghiburkan hati sendiri, bace sendiri, gelak sendiri
oh well, i  love myself... ;D

3 comments:

  1. ---> tiap2 ari depressed pkir mase depan, smpai tiap2 ari pon mimpi

    i have this kind of thinking (also nightmares) too few years back.
    sampai rasa nak study tak moh grad~!
    but then, watching kame n kattun grows make me wanna do d same. i still want to have courage for making worth steps and it becomes a dance.. yeah there's a slight danger in the middle. coz u dont really know what u're really up to..tunggu la few more months, u'll see the path which sparks u a little and then u know what u want to do next. me? it takes me 2 years hahaha

    ---> socially awkward

    it doesn't last for long, unless u want to be an otaku. ^^ check confidence level. u need to fuel up some more to be better. i guess it always seems normal when u meet people who have same interests with you, then u can easily chill down yourself. when you have experience in work environment, u have no choice but to deal with the awkwardness. ^^;

    ---> to have something to look forward to everyday is happiness..

    to tell u, i even bought books on 'Happiness'
    very lame, yet it inspires me a lil bit.
    i even isolate myself from some people i dont want to meet for examples my old unis batch, ex-schoolmates. i only keep ties with people who know my darker side, rather just normal me.
    coz fandom is my guilty pleasures. to some typical ppl, they think its weird to fangirling like we do. JE love makes me learn about japanese culture a lot. so i begin to accept certain things in their culture as a norm in my life. (mcm kkdg bile kite say something, gaya ckp pon tibe2 mcm jepun hahah..bile hangout with my group, singgah any jap restaurant..every yr nk pergi Bon Odori..x pon berangan sekejap bile nk pergi konsert JE, plg penting time new year sbb nk tgk Johnnys Countdwn XDD)

    ReplyDelete
    Replies
    1. newssuki-san, thanks for the nice words T__T
      i know right, and then...i dont know XDD
      tula xde confidence level yg tinggi cmni la jadinye...
      i dont know la, x nmpak ape2 bidang yg cerah mase dpn...
      but who knows, maybe someday i will become a famous person ;p

      Delete
  2. daijoubu yo..there'll be times u shine the most ^_^v
    have faith k n believe in yourself..

    ReplyDelete